WIESBADEN -Naslov izvlačim poučen prethodnim iskustvima i razgovorima sa fra. Antom. I mislim neće ništa imati protiv, a kad ono ispravak netočnih navoda u samom naslovu.Uh,da je sada moj stari urednik živ dobro bi me isklepa i izvuka za uši, a ovako Božji čovik fra.Ante me samo ispravlja i govori:
-Ne slažem se sa naslovom.Ma kako da nemam, imam protiv,jer pravi naslov treba glasiti:Hajdukovac u srcu Njemačke i u Hrvatskoj-ka iz topa će poznati franjevac u glavnom gradu njemačke pokrajine Hesssen. S Vama se uvik mogu malo našaliti,pa ako dobro zaključujem: Znači to moram dodati u tekst,jer san naslov već napisa.
Prije dolaska u Njemačku fra.Ante je bija gvardijan franjevačkog samostana na Poljudu i tu je još više produbio svoju ljubav prema Hajduku i Splitu. Kada mu je 1997. godine doša poziv da ide u Wiesbaden nije mu se bilo lako rastati od svojih Bilih tića, ali Ante se onda bija priključija wiesbadenskom Hajduku, koji je onda tu bija marka u iseljeničkom nogometu.I tako je sačuva svoj sinjski duh za Bile i izbjega jaču švapsku nostalgiju.
A čim je uvatija prvu prigodu fra. Ante me prisjeka sa kontra pitanjem: A za koga ti navijaš? Odgovorija san ka iz topa: Za Plave! A kada me direktno pogleda ispravija san se i reka: Ispravak,šalin se, za Bile. Doda sam još da san Bodulac a fra, Ante je reka da je Vlaj i tako je priča mogla početi u domu Kardinala Kuharića, gdje Ante u svojoj misiji svaki dan obitava,moli se i prima ljude. To je dom Hrvata u Wiesbadenu.
- Wiesbaden je glavni grad Hessena. U njemu i okolnim mjestima živi od 3.200 do 4.000 hrvatskih vjernika. U našoj misiji djeluje pjevački zbor veliki i mali,a isto tako i folkor. Nastojimo mlade čim više okupiti uz misiju.
Nije lako sve stići?
-Prije je bilo još više posla dok su bile izbjeglice.Tada sam radio punom parom,pa sam se i razbolio. Htio sam svugdje stići,pa sam doživio i srčani udar-otkriva fra. Ante.
Ipak čuva Bog svojeg Antu-zaključujem!
-Hvala Bogu, otada,a prošlo je više godina zdravlje me dobro služi.
Odlazite li uskoro iz Wiesbadena?
-Kod nas se nikada ne zna ,što odredi moja Provincija tako će biti.
Vi ste iz iste provincije odakle i moj župnik?
-Ne,ne. On je Presvetg Otkupitelja iz Splita, a ja sam iz Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru.
E,to nisam fra. Ante zna, a znamo se dugo.Ne može čovik sve znati. Šteta!
Sviđaju mi se vaše propovidi, a kako i nebi bile lipe i duhovno dirljive kada ste doktorirali u Rimu na sveučilištu Antonijanum.
-Istina, i to na temu Teološki radikalizam Matije Vlačića.To mi i nije bilo osobito teško.
Da vama nije bilo teško, ali je nama zato sada lipo slušati vas i izvlačiti životne pouke iz vaših predika.Dobro je štogod naučit, a ne u crkvi sidit na ušima.
Uskoro putujete u Svetu zemlju?
-Ne putujem ja, ide naša časna sestra Auksilija Milić od 19-28.veljače, a naše vjernike predvodi naš fra Marinko Vukman-kaže fra.Ante.
Zaključujem bilo bi dobro ići, ali ne mogu. Obećajem Anti lipo bi bilo s njegovom misijom u svibnju kreniti za Lurd, pa napraviti pokoru za sve grije. Možda mi i milostivi dragi Bog nešto oprosti.Treba virovati,u Boga nikada ne gubiti nadu! A fra. Anti kažem, vidimo se uskoro, morao bi doći na ispovijed, ali me strah da našem vridnom župniku ne bi uzeja puno vrimena.