Njegovo vrijeme tek dolazi! Dominik u smijehu nam govori o svojem velikom uspjehu.
-Ja sam osobno do sada, Bogu hvala zadovoljan sa učinjenim, a svijestan sam koliko još treba trud, učenja i upornog rada. Također sam svijestan, i naučio sam od mojih starijih da ništa u životu ne pada samo sa neba, i da sigurno nema dobrih rezultata bez kontinuiranog, predanog i vrlo, vrlo ozbiljnog rada-kaže nova košarkaška zvijezda. Pored ovog svega marljiovm Dominiku na prvom mjestu je škola i trenutno pohađa 11-sti razred Gesamtschule-Giessen. Želja mu je jednog dana kako sam on veli, “ako Bog da“, zaigrati i u hrvatskom, košarkaškom, nacionalnom dresu.
Dominik Petar Turudić je rođen u Njemačkoj u Langenu– Frankfurt am Main 12. ožuljka 1994. godine. Njegovi roditelji Angela i Jozo Turudić- Jokan, pozanti glazbenik među Hrvatima u dijaspori podržali su ga, i pružili mu mogućnost da već u ranim njegovim dječačkim godina može odabrati čime bih se još mogao, i želio osim igračkama baviti, kroz svoje bezbrižno djetinjstvo.
Ali Dominiku je košarkaška lopta bila najinteresantnija od svih lopta i loptica što je do tada vidio, i držao u svojim dječaćkim rukama. Njegova strast ubrzo je prerasla u fanatičnu odanost prema loptanju između obruča. Iako je puno vremena nakon prvih redovnih treninga u MTV 1864 Giessen provodio igrajući košarku sa prijateljima na lokalnim gradskim igralištima, nije mu bilo teško i samome vježbati. Tako da je ne mali broj puta, sate i sate, provodio sam na istim tim lokalnim košarkaškim igralištima.
Također i u športskim školskim dvoranama prije i poslije školske nastave. Već duže vremena Dominik igra i za školsku košarkašku ekipu u kojoj je i kapetan školske momčadi. Zbog želje za neprekidnim napredovanjem i usavršavanjem Dominik je budio jedan respekt svojih suigrača, trenera, roditelja i mnogobrojnih prijatelja.
Njegova mama Angela nam priča:
-Dominik je bio jedan svestrani dječak, te je između ostalog, svirao klavir, bubnjeve, pisao pjesme, što i sada nerijetko radi u vrijeme opuštanja, a duge ljetne dane je uobičavao provoditi u Hercegovini u Brotnju, kod već sad nažalost njegove pokojne bake Drage i djeda Pere, čovjeka sa izuzetnom životnom energijom, koji je nedavno proslavio 76-ti rodendan, a još je uvijek u izvanrednoj životnoj formi. Sve svoje slobodno vrijeme na školskim dopustima, nakon poslova sa svojim djedom Perom u obiteljskom vinogradu i vinskom podrumu, Dominik zna sve podrediti igranju košarke pod vrelim hercegovačkim nebom, a i vrijedno trenirajući sa podmladkom HKK Brotnjo iz Ćitluka i HKK Široki, iz Širokog Brijega.