ona sada spominje kraj godine, a i to je malo vjerojatno. Stoga se nema što čekati. Novoj vlasti, koja, naravno, može biti i stara, u tim okolnostima treba prepustiti da odredi novu strategiju odnosa prema europskim integracijama i ponudi neka dugoročnija rješenja izlaska iz gospodarske krize.

     Nakon što je impresionirani Luka Bebić prepustio saborsku govornicu Joseu Manuelu Barrosu riječima “izvolite Ekscelencijo”, omaleni je Španjolac lijepim riječima i diplomatski uljudno raspršio sve naše nade. Najprije je pohvalio hrvatsko vodstvo za neviđenu i u europskim razmjerima nezabilježenu predanost cilju koji se zove EU, s čime se zaista možemo složiti, pa je onda govorio o “impresivnom napretku” i o sjajnim perspektivama koje očekuju zemlju i narod u zajednici europskih naroda.

Zastupnicima je napunio uši pravdom, demokracijom, ljudskim pravima, slobodama, tržištem od petsto milijuna, fondovima punim novca i stabilnošću, što dokazuju, to je sada naš dodatak, aktualni primjeri Grcke, Irske, Portugala i uskoro Španjolske. Obećao nam je kako ćemo sačuvati svoj identitet (suverenitet nije spominjao) i kako će naš jezik biti jedan od službenih jezika EU-a. Govorio je i o tome zašto mi trebamo željeti EU, ali nije rekao zašto EU želi Hrvatsku. Mi se veselimo, rado vas čekamo, rekla je samo Ekscelencija.

Govorio je Barroso stilom kojim svećenici govore o zagrobnom životu i raju koji nas tamo čeka, jedva skrivajući svoju zabrinutost porastom nevjernika. Zato je valjda domaćem političkom kleru stavio na srce pojačanu misionarsku aktivnost i naročito njihovo puno jedinstvo. Ili, bilo je to, dopustimo si jednu prozaičniju prispodobu, ipak mahanje rukoveti sijena pred nosom ogladnjelog magarca, koji čeka da svane proljeće i nikne nova svježa trava. U međuvremenu mora trpjeti sve veća poniženja i nositi sve veći teret.

     Ono kada, to veliko sudbonosno pitanje koje je stajalo na vrh jezika njegovih domaćina Emanuel (ili hebrejski “Bog s nama”) ostavio je bez odgovora. Nije važna, rekao je, brzina, nego kvaliteta, nije važno vrijeme, nego sadržaj. Prolazite kroz posljednju, ali najtežu etapu. Ali nemojte posustati. Ući ćete kad ispunite uvjete, a to su efikasna borba protiv korupcije, povratak izbjeglica, još podatniji zakoni o manjinama, suđenja za ratne zločine, dobrosusjedski odnosi... Ti su uvjeti rastezljivi kao guma za žvakanje.

U svakom trenutku i u svakoj zemlji za njih se može kazati kako su ispunjeni i kako nisu ispunjeni. Već po potrebi možeš biti i svetica i kurva, zapjevao bi Gibonni. Koliko još direktora i političara treba privesti i spadaju li tu i strani, a ne samo domaći, mafijaši, koji bez vanjskog suporta ništa i ne bi mogli raditi. Koja su to još prava manjina koja ova država nije propisala, treba li vratiti još deset, pedeset, sto ili dvjesto pedeset tisuća izbjeglica, i to u izgrađene i opremljene stanove, koliko još ima branitelja i generala koje valja izvesti pred sud? Ah, to zaista može trajati cijelu vječnost-piše Slobodna Dalmacija.

   ZAGREB -Ako je čekanje završetka pregovora o ulasku u EU bio glavni razlog prolongiranja određivanja dana ili barem mjeseca izbora, onda je sada nakon posjeta predsjednika Europske komisije Zagrebu jasno kako taj glavni razlog jednostavno ne postoji, pa izbore treba održati što prije, najkasnije s prvim požutjelim lišćem.Sama premijerka Jadranka Kosor više se ne drži konca lipnja kao krajnjeg roka zaključenja mučnog pregovaranja,