OBERTSHAUSEN-Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !! Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali godinu-dvije   nismo nosili Pampersice- pišali smo u krevet !

 

 

     Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO  nije umro zbog toga  .Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se 

                                                    STALNO IGRALI VANI  !

 

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog, što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane radeći trkače daske  od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača, pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,nikakve video igrice,nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.

Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili  utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali  hrpe crtanih romana  i sve smo to preživjeli bez posljedica!Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovjecanstva Naše generacije su dale najbolje izumitelje

i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?  ČESTITAM!

MOŽDA ČEš ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE  ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI  TKO  KAKO TREBA ŽIVJETI !Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali .Da bi ste lakše čitali, ovaj tekst  je napisan VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generacijo ma gdje bili na kugli zemaljskoj .

ŽIVJELI !  p.s. Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...