Miroslav Skoro napustio HDZ

ZAGREB- Miroslav Škoro velika glazebna zvijezda, humanista, sabornik, direktor Croatia recordsa, diplomata, tv voditelj, glazbenik, humorista, dobročinitelj i tko zna što još, više nije član HDZ-a. Očito Miro je otkrio toplu vodu i shvatio nakon dvadesetogodišnjih korištenja HDZ-ovoh resursa da je u ovom trenutku nepoželjno biti član glavne oporbene stranke i da mu više nije potrebna nikakva potpora HDZ-a već da sam ima potrebno domoljublje, znanje i političke vještine. Zasmrdila Miri politika.Što mu bi?

Škoro kao da poručuje vlasti: "Ne diraje mi HDZ-a jer ja ću se opet vratiti".Kada-pitaju se mnogi?

Možda ako HDZ-e opet dođe na vlast, pa Miroslavu ne bi bila škodna koja visoka diplomatska ili direktorska funkcija. Djeluje kao da sve još nije postigao i iscrpio sve moguće resurse i zgode koje su mu se pružile? Možda i ne bi bilo loše zavaliti se negdje u neku diplomatsku zavjetrinu, preko bare na mjesto nekog savjetnika u kakvu HR ambasadu,odnosno u veleposlanstvo,gdje im trebaju neke lake note za miran san?

-Točno je da sam prije nekoliko mjeseci istupio iz članstva u HDZ-u, kao što sam i najavio u svojoj knjizi, potvrdio nam je Miroslav Škoro. Vraćanje iskaznice, kaže, nije manifest nikakve vrste i stvar je njegove osobne odluke. Naravno, mediji će špekulirati, ali dopustite mi da kažem kako nema “pravog trenutka” za ulazak ili izlazak iz bilo koje stranke ili organizacije, ističe Škoro, kojeg ovakva politika ne zanima i smatra da ne služi ničemu, a ponajmanje budućnosti naše djece-kazao je Škoro.

– S druge strane, žalosno je da se tako banalnoj stvari, izlaska jednog običnog člana, pridaje više pozornosti nego činjenici da sam u vrijeme aktivnog bavljenja politikom svoju saborsku plaću davao u humanitarne svrhe i nakon samo osam mjeseci sjedenja u saborskoj klupi samoinicijativno vratio mandat. Nisam konzumirao ni jednu od saborskih povlastica, pa čak ni jedan putni nalog – dodaje Škoro, čije je viđenje politike i života suprotno od onoga što se događa u našoj zemlji. No, unatoč svemu, nada se da će, zbog tihe većine kojoj i sam pripada, stvari ići nabolje, “a svatko neka čini po svojoj savjesti i onoliko koliko može”.