SPLIT- Uvijek mi je iznova drago proČitati Proslov u Lukino evanĐelje gdje se on obraĆa vrlom Teofilu: Kad veĆ mnogi poduzeše sastaviti izvješĆe o dogaĐajima koji se ispuniše među nama... naumih i ja sve po redu napisati...Bili smo svjedoci dvodnevnog, izvanrednog događaja, pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u povodu Prvog nacionalnog susreta katoličkih obitelji, koji se održavao u Zagrebu 4. i 5. lipnja 2011.Kao novinar pratio sam na desetke putovanja sada već blaženog Ivana Pavla II., Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji... bio sam više puta u Rimu i izvještavao o različitim događajima koje je predvodio Benediktov predšasnik.

Iz Vatikana sam izvještavao i o veličanstvenom sprovodu pape Wojtyle, a također sam prisustvovao Ratzingerovoj inauguracijskoj misi. Prošle sam godine u rujnu pratio posjet Benedikta XVI. Londonu i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Međutim, nikad kao dosada nisam tako intenzivno proživljavao susrete s Kristovim namjesnikom na zemlji

kao ova dva dana prvog vikenda lipnja Godine Gospodnje 2011. Sudjelovao sam u tom velikom dogadaju kao vjernik, hodočasnik, Zajedno u Kristu sa svojom ženom i djecom, prateći stvari izdaleka ali ih duboko proživljavajući u svome srcu.Podsjetilo me to na dane kad smo kao mladi hrvatski vjernici osamdesetih hodočastili Ivanu Pavlu II. koji nas je očinski grlio u Rimu i učvršcivao u vjeri kako bismo mogli do kraja dosanjati ono što nam je Bog uskoro darovao: samostalnu domovinu, koju su stoljećima išcekivali naši predi dok su ginuli za krst časni i slobodu zlatnu.

         Za suvremenu Hrvatsku opet su ponajbolji naši sinovi prolili svoju krv, Wojtyla nam je bio tri puta u posjetu, kod nas je poduzeo stoto apostolsko putovanje, a nije dugo prošlo opet je Petar naših dana bio u Lijepoj našoj. I to kakav posjet: pun simbolike, jakih gesta, poruka, znakova...

O ovome događaju će se zacijelo još dugo govoriti, a ja mogu reći da sam  uživao punim plućima u svemu što sam vidio i čuo, i da o tome neću trebati pričati svojoj djeci koja su sa mnom i ženom, kao obitelj u svemu sudjelovala, već da ću o tome govoriti, ako Bog da svojim unucima.

Ovo pišem da ne zatomim novinara u sebi koji je dosada o svim papinskim putovanjima u Hrvatsku i okolicu ispisao kartice i kartice teksta, i da posvjedočim kako sam kao i stotine tisuća, milijuni Hrvata u zemlji i u inozemstvu, ponosan što sam član Katoličke crkve kojoj je na čelu u ovo naše vrijeme upravo Benedikt XVI.

         A bio sam sa svojima i kumovima i prijateljima i njihovim obiteljima i na Trgu bana Jelačića, gdje je unatoč činjenici katastrofalnog ozvučenja, najrječitije govorila šutnja za vrijeme adoracije, gdje su mladi na koljenima pozdravljali Vrhovnog svećenika i pokazali kako vjera u ovom narodu neće izumrijeti jer je Crkva sa svojim pastirima tu da s njima dijeli njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe i da im pokazuje put u život vječni koji je za svakog od nas svakoga dana sve bliži i bliži.

Pokisa san ka pivac, štono bi se reklo, i svih nas tridesetak tisuća, ali ništa nas nije smetalo da vidimo Papu izbliza koji je s nama rastao u raspoloženju, i nikako mu se nije išlo s Jelačić placa dok ga oni njegovi nisu usmjeravali prema Papamobilu.

        Nezaboravna je slika, kad je nakon što je uzvanicima u HNK-u govorio o savjesti, dolazio na susret s mladima, polako se gegajući u "bijeloj limuzini" uz Ilicu, i kad je prošao kraj nas ispred Kapele Ranjenog Isusa. Naša djeca samo što ga nisu dotaknula, tek tada postalo im je jasno ono što su im mama i tata pričali, kako to izgleda kad vidiš Svetoga Oca. I da ništa nisu mogli čuti na Trgu bana Jelacica, pamtit će onaj zanosni Aleluja kojim smo pozdravljali onoga koji na svojim leđima nosi broj "16", i ono o tome da u životu nema jeftinih rješenja i da se pouzdaju u svoga vršnjaka Isusa Krista.

      Kako smo god kisnuli u subotu poslijepodne, tako smo se dobro osunčali i pocrvenili od rukava na niže u nedjelju prijepodne na hipodromu. Bili smo jako daleko od oltara, ali smo vrlo dobro sve čuli. I našeg svećenika iz Splita don Josipa Periša koji je na hrvatski prevodio Papinu propovijed, tako duboko promišljenu i jednostavnim riječima izgovorenu. Skoro sam zaboravio kako je Kristov namjesnik opet prošao u Papamobilu pored nas, jedva metar daleko, i kako je izgledalo da pozdravlja svakoga od nas očinskim osmijehom. A bilo nas je preko nekoliko stotina tisuća. I neka pate onima kojima to smeta, koji su očekivali fijasko, da nas neće biti više od dvjesto tisuća, i tome slično.

   Hrvatski narod u najvećem broju ostaje uvijek vjeran Bogu, Kristu, Svetoj Stolici na čelu s rimskim biskupom, to nas je održalo na pozornici povijesti. Vatikan je, kako je to rekao i predsjednik Ivo Josipović, najiskreniji podupiratelj Hrvatske na njenom putu u Europsku uniju. I ovaj posjet je to najvećim dijelom potvrdio, ali je još više pridonio da se u Lijepoj našoj razlučuju duhovi, da se zna što iskonska obitelj predstavlja za budućnost Crkve i društva.

Papa nam je još jednom otvorio oči za istinske kršćanske naravne odnose koji oplemenjuju i oživljuju, a ne ubijaju. Poštivanje života od naravnog začeća do prirodnog skončanja jedini je put kojim ćemo i mi Hrvati opstati na ovim vjetrometinama i bespućima. Zato, hvala ti Benedikte XVI. što si nas posjetio, zauzvrat ćemo i mi tebi hodočastiti u Rim kako bi se međusobno jačali u vjeri.